EKIPA TATTOO STUDIA GANDALF
MARIN URBANC
Tetoviranjem sam se počeo baviti relativno rano, kada mi je bilo petnaest godina. Te, danas davne 1986., bili smo kvartovska balavurdija iz zagrebačke Dubrave koja se, ponesena metalom i punkom, identificirala s likovima iz tadašnjih bandova koji su - zbog tetovaža kao sastavnog dijela imidža - bili stigmatizirani kao otpadnici.
Bilo je važno biti tetoviran. Budući da sam bio vješt u crtanju, taj je posao dopao mene. Iako, ruku na srce, crtačka vještina i nije bila od presudne važnosti za naše tadašnje poimanje dobre tetovaže. "Slayer" ili "Exploited" na nečijoj koži mogao je "izbosti" svatko, baš kao i "A" u krugu. Jednostavno, naše su tadašnje tetovaže prije bile odraz mladenačkog bunta protiv čitavog svijeta, nego istinski ukras na koži. Tehnika tetoviranja kojom smo se služili bila je ispod razine tetoviranja u tadašnjoj vojsci ili zatvorima. Iglom, oko koje je bio namotan konac, pod kužu se unosio tuš iz obližnje knjižare; postupak je trajao čitavu vječnost i bio nepodnošljivo bolan, a rezultati su - kada je riječ o estetici – bili, u najboljem slučaju, diskutabilni. No, bili su to počeci početaka, neusporedivi s tetoviranjem kakvo se tada prakticiralo u nama toliko dalekoj Njemačkoj ili, pak, još daljoj Americi.
U proljeće 1992. godine u Zagrebu je otvoren prvi hrvatski legalni tattoo studio – Roby's tattoo shop. Misleći kako - u takvim okolnostima - nemam više što tražiti u svijetu tetoviranja, gotovo sam bio odustao od čitave priče. Robi je, međutim, slučajno, vidio jedan od mojih tadašnjih "radova" i odlučio mi ponuditi posao. Bilo je to najbolje što mi se u životu dogodilo, osjećao sam se kao klinac koji odrasta sanjajući o pilotskoj karijeri, a onda ga, odjednom, zrakoplovstvo odluči angažirati. Bio je to početak moje profesionalne karijere.
Kod Robija sam radio nekoliko godina. Kada sam prestao, javio sam se na jedan oglas iz tattoo magazina. Naime, jedan tattooist iz Frankfurta - Alf Diamond - tražio je tattooiste. Poslao sam mu svoje radove poštom i bio je jako zadovoljan. Sjećam se da je rekao kako imam puno potencijala da postanem kvalitetan tattoo majstor, ali da moje tetoviranje zahtijeva usavršavanje. U Frankfurt sam otišao 1996. i započeo svoje šegrtovanje u FTA Alf Diamond's Tattoo Studios. Tek sam tada spoznao što tetoviranje zapravo jest; vidjevši što se i kako zaista radi, shvatio sam da priče o "samoukim majstorima" padaju u vodu. Istina je, uvidio sam, brutalno jednostavna; onaj koji ništa ne zna, ne može samoga sebe ničemu naučiti.
U nekoliko mjeseci provedenih u Frankfurtu stekao sam toliko znanja i vještina koje sam, u tadašnjem Zagrebu, ne bih mogao steći za cijelog života.
Dvije godine kasnije, 1998., na Ribnjaku sam otvorio Tattoo Studio Gandalf i počeo samostalno raditi. Nakon dvije godine zaposlio sam Stelu i naučio je poslu na kojem i danas zajedno radimo.
Želim zahvaliti svim prijateljima, tattooistima, ilustratorima, bandovima i ostalima koji su me tijekom godina inspirirali i koji me još uvijek inspiriraju da budem bolji tattooist. Posebno zahvaljujem Miroslavu Tomasu (Tomas Tattoo, Erlangen) na njegovoj bezuvjetnoj pomoći i bezrezervnoj podršci tijekom svih ovih godina, čovjeku koji je imao najviše utjecaja na sve što radim.
STELA (PENIĆ) URBANC
Svoj sam kreativni put započela još u djetinjstvu, dok su mi crtaći pribor i miris svježeg papira predstavljali najljepši poklon.
1999. završila sam Tekstilno Tehnološki fakultet, smjer viši dizajner odjeće i tekstila. 2000. godine sam se zaposlila u Tattoo Studiu Gandalf, gdje me moj najdraži mentor naučio kako držati metlu, oprati stakla, komunicirati s ljudima, kako zaštititi mušterije i sebe od zaraznih bolesti, kako napraviti dobar dizajn i - naravno - kako ga dobro istetovirati. To sve događalo se u starom salonu na Ribnjaku gdje sam provela četiri i pol godine. Igrom slučaja, završili smo kao United tattoo studios, tj. Ujedinili smo se s drugim tattoo studijem, gdje sam nastavila čistiti, sterilizirati, crtati, tetovirati, razgovarati s mušterijama i učiti od svog dragog mentora.
O mojim specijalnostima teško je govoriti, ali ono što mi je najdraže i što sam sve ove godine najviše tetovirala su vile, cvijeće, fantasy, ornamenti, sve što je "slatko", traditional (crno-bijeli ili u boji) i portreti. U životu sam se bavila svim i svačim; štrikanjem, heklanjem, šivanjem, airbrushom, dizajnirala sam svoju odjeću i izrađivala nakit. Svoje vrijeme u posljednjih nekoliko godina trošim uglavnom na crtanje vlastitih tattoo motiva, ali su - budući da volim sve vrste kreativnog rada - moji vidici široko otvoreni.
ALEKSANDAR VJEŠTICA
Crtam otkad pamtim. Još kao dijete tražio sam načine da na papir prenesem priče o čarobnjacima, intergalaktičkim i ratničkim pustolovinama koje su me fascinirale do mjere u kojoj to mojim roditeljima više nije bilo simpatično. Crtao sam danonoćno i, premda su drugi aspekti moga života zbog te moje opsesije znali trpjeti, zbog toga ni najmanje ne žalim.
Završivši osnovnu školu, upisao sam Školu za kožu, tekstil i dizajn – smjer za dizajnera odjeće. Nakon srednje škole započelo je moje četverogodišnje "lutanje", tijekom kojega sam radio sve i svašta, da bih – 1999. - konačno upisao studij animacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj sam i diplomirao. Još pred kraj studija počeo sam se izrazito zanimati za tetoviranje, ali mu se – zbog obveza na ALU – nisam dospio ozbiljnije posvetiti.
Po završetku studija neko sam vrijeme putovao po inozemstvu, a nakon povratka u Hrvatsku pružila mi se prilika da zakoračim u svijet tetoviranja. Prvi kontakt s mašinom kao alatom i kožom kao medijem ostvario sam u splitskom studiju ST Tattoo Art, u kojem sam proveo nekoliko mjeseci. Tijekom tog perioda posjetio sam i BL Tattoo u Banjoj Luci, gdje sam također stekao neka korisna znanja.
Vrativši se u Zagreb, javio sam se na oglas Tattoo Studia Gandalf, u kojem je započela moja prava obuka.
|